Ima ljudi koji misle da zaslužuju više, te sebi uskraćuju mnoge stvari koje bi mogle da im umanje njihovo poimanje sebe ili im onemoguće da dođu do onih koje misle da ih zaslužuju. Uskraćuju sebi sve ono što bi inače moglo da im pruži zadovoljstvo, uskraćuju odnose sa drugim ljudima, druženje sa drugima, sve zato što misle da vrede više i time očekuju da im se posveti neko poseban. Tako im prolaze životi u tom stalnom čekanju na onog nekog višeg koji će da ih konačno primeti, da primeti tu svu njihovu neodoljivost, privlačnost, njihovo Ja i sl. Nažalost prolazi im i to što oni smatraju svojim kvalitetima, jer čovek je potrošna roba, troši se vremenom, a ono što je u jednom trenutku delovalo privlačno u drugom ne deluje više tako. Pa i uprkos tome, ti ljudi su ubeđeni da je na njima vreme stalo, da podjednako izgledaju privlačno kao i onda kada su bili na vrhuncu svoje privlačnosti i neodoljivosti. I onda tako pomalo komično nabacuju te svoje kvalitete koji odavno nisu kvaliteti, jer su...
Imao sam to zadovoljstvo da danas u poseti manastiru Sveta Petka Izvorska porazgovaram sa njihovom mati Glikerijom koja vodi manastir. Naš razgovor je trajao nešto oko pola sata. Mati Glikerija je od svoje četvrte godine u manastiru, monahinja ceo svoj život. Ne znam da li možete da shvatite kako izgleda kada živite samo u jednoj istini ceo svoj život. U svetu potpune istine, bez sumnji, laži, prevrtljivosti, prevare i svega ono na šta smo mi ljudi u našem svetu navikli. U tih pola sata ja sam saznao o dobročinstvu i ljubavi koliko nisam za ceo svoj život. A pre svega sam shvatio šta znači Božja blagodat, i šta je moć izistinske, prave vere. Sestrinstvo manastira Sveta Petka Izvorska se 24h brine o štićenicima koje naziva decom, ne zbog godina, već zbog nivoa njhovog mentalnog stanja koje je kod nekih na nivou šestogodišnjeg deteta. Pored toga ne zapostavlja svoja svakodnevna Bogosluženja. Ne znam da li shvatate šta znači brinuti se o tako velikom broju osoba ometenih u razvoju, i to s...
Na slici je pilot major Zoran Radosavljević, koji je poginuo 1999. kada se suprotstavio značajno nadmoćnijem neprijatelju poletevši svojim avionom protiv cele avijacije NATO-a. Njegov akt je svojevremeno pokrenuo polemiku o tome da li je bilo šta promenio u daljem toku bombardovanja i u daljim svetskim dešavanjima. Sasvim sigurno da nije. Sasvim je sigurno da niko u svetu za njega nije ni čuo niti je obratio pažnju na njegovu smrt. Gledajući tako na stvari mogli bismo da kažemo da je uludo žrtvovao svoj život. U toj celoj gunguli bi sigurno bolje prošao da je čuvao glavu i zabašurio se u neku kafanu, izvukao se na prehladu ili se spasao, danas bi se sa nama drndao oko toga da li je vakcinacija potrebna ili nije, ili pak ležao negde na suncu neke plaže u Egiptu. Međutim, tako ne možemo gledati na stvari. Ne možemo na njegovu smrt gledati kao na hiljade drugih koji se napiju pa se skucaju u neko drvo kolima, ili izvrše samoubistvo jer ne mogu da podnesu pritisak gubitka ili ličnog poraz...
Коментари