Zašto kažeš istina, a misliš na laž?

Zašto lažemo kada nismo u situaciji da nešto uradimo što neko od nas zatraži? Zašto mislimo da ćemo time što slažemo da nešto dobijemo, kada šta god rekli zapravo ne umanjujemo to što to nećemo stvarno uraditi? Mislim, da se razumemo, i ja sam to radim, uvek misleći da je važan razlog koji nađem, koji treba da naiđe na razumevanje, a zapravo je to samo moja zabluda, i obmana u koju sam uvlačim sebe. Treba biti iskren, čak i onda kada mislimo da bi se onaj drugi zbog toga mogao naljutiti ili uvrediti, jer lažući druge zapravo lažemo sebe, I stvaramo svet oko sebe zasnovan na iluzijama. Niti smo mi tako važni drugima kao što mislimo, niti će oni verovati u ono što im smislimo kao izgovor onoliko koliko mislimo da hoće. Pa zašto to onda uopšte uporno radimo? Zato što nismo svesni toga, nemamo pravu sliku stvari, jer smo sebe obmanuli i samo razvijamo sistem samoobmanjivanja.



(http://www.thisiscolossal.com/2015/05/double-exposure-animals-andreas-lie/)

Коментари

Popularni članci

Svakome po zasluzi

Druga strana sveta

Podseti me sta to bese Ljubav..