No eat no seat
Dragi moji čitaoci, posle prilično dugog vremena bojkotovanja noćnih izlazaka po Beogradu, reših da konačno upriličim jedan i pokažem malo čari čuvenog noćnog života prijateljima iz Rusije. Prošetasmo malo kroz naš poludivlji poluvelepni grad, pokazah im Hotel Mosku, i Palatu Albaniju (baš smo divni još joj nismo promenili ime..) i uputismo se duž Knez Mihajlove. Pitaju ljudi jel ovo glavna shoping ulica? Taman zaustih da im kažem ne kad i sam primetih da je to više nego očigledno. Da, Knez Mihajlova ulica je glavna shoping ulica u gradu. Utom Vraćajući se Uzun Mirkovom, pored nas u više navrata projuriše u 10h uveče jedna borna kola i 3 night show audija sa rotacionim svetlima (ko u američkim filmovima vanrednog stanja) i ja pomislih bože, šta neko i može da pomisli kad dođe odnekud sa strane gledajući ovakvu paradu ludila.
Prolazeći pored jedne od pekara zapahnu nas miris divne crkotine i ustajalog đubreta u Čika Ljubinoj, baš ispred jednog fast fooda. Pomislih, ah da Očistimo Svrbiju je projekat koji je ipak bio za teritoriju Svrbije, ne i za Beograd. Pokušavši da objasnim gostima kako je sve u redu sa tom hranom, i kako smrad crkotine dolazi iz obližnjih kontejnera, ogromnih buradi koja zagrađuju ulicu na pola, pomislih kako bi možda mogao da ih odvedem i do Skadarlije, tamo je ipak milje sasvim drugačiji. I zaista, ljudi su bili vrlo prijatno iznenađeni atmosferom Skadarske, i prošetavši malo okolo ponudih im da izaberu restoran gde bi mogli da sednemo. Moja prijateljica izabra jednu od kafana u cvetnom aranžmanu, međutim na samom ulazu dočeka nas jedan old school primerak matorog gedže sa pitanjem da li želimo sto za večeru ili za piće. Kako su ljudi već večerali, rekoh za piće samo. Na to dobih hladan tuš - O, pa žao nam je ali ovde je samo za večeru. :))) Pri tom radni dan, Skadarlija poluprazna, 4-5 stolova slobodnih zvrje, gledam ne mogu da verujem.. Moji prijatelji iz Rusije gledaju me zbunjeno i pitaju o čemu se radi. Rekoh samo kratko i sarkastinčno, Sorry folks, no eat no seat. Oni zbunjeno pokazuju na prazne stolove pokušavajući da shvate o čemu se radi, budući da im se baš svideo taj restoran, rekoh I am sorry that is the politic of the reastaurant misleći u sebi, pa da, što bi davali stolove da im zauzimaju ljudi za piće, kad od večere može da se ugrabi više para. Ovo je definitivno jedna sofisticirana verzija seoskog menadžmenta toliko svojstvenog nama, da bi me više od toga začudilo jedino da su nam tražili da im potpišemo da ćemo zaista da jedemo ako sednemo. Jer to bi već značilo da hitamo ka Evropi.
U sledećem restoranu situacija ista. Ako sedneš za sto mora i da jedeš, teo ti to ili ne, će da ješ. Da bih rešio problem poručih nam jednu porciju mešanog mesa, teškom mukom pristavši na to da sve sam pojedem :D
Sedosmo tako, i posle ravno pola sata u kafani sa 15 gostiju pojavi se njegovo veličanstvo konobar. Jelovnici, naravno samo na domaćem srpskom. Pita Svetlana u čemu je razlika između čiste limunade, i mućene. Konobar ćuti, verovatno dečko ne razume ingliš. Ja pogledah i rekoh u šali, razlika je u tome što čista limunada nema pored sebe cenu, dakle nema je u ponudi :))) Aha..ok, dajte nam jedan sladoled. - Nema. Hm.. ok, od kolača? Samo orasnice i palačinke :DDD
Poručismo jelo, i kako je prošlo već sat vremena od porudžbine u polušali upitah konobara da li služe i doručak, budući da su velike šanse da ga dočekamo. On se samo ljubazno nasmeši pravdajući se kako im treba vremena da se zagreje roštilj.
Sedimo tako i ćaskamo o raznim jelima i kuhinjama kad me ljudi upitaše da li ovde u Beogradu postoji restoran Ruske kuhinje. Iskren da budem, znam toliko restorana sa Tajlandskom, Kineskom, Francuskom, Italijanskom, Grčkom, Meksičkom kuhinjom ali nijedan sa Ruskom.. Zašto? Paaa znate, niste nam interesantni, vi volite isto što i mi ... :DD Nisam naravno to rekao, ali sam pomislio. I pomislih kako to ne bi bila nimalo loša ideja otvoriti restoran ruske hrane.. Nešto o čemu sigurno treba razmisliti.
I dok smo jeli i pili i lepo pričali, poručih jednu mineralnu vodu za našu prijateljicu.
Ljudi moji mi to do kraja večeri nismo dobili. Konobar očigledno zaboravio. Pitam se samo, za koje li pare taj lik radi i koliko svom gazdi donese ili odnese para njegova mutavost. A odnosi mu mnogo to je uvek tako sa konobarima bar. Posle me pitajte još neki put zašto ne izlazim nigde.
Bolje biti kod kuće nego na vašarištu.
Prolazeći pored jedne od pekara zapahnu nas miris divne crkotine i ustajalog đubreta u Čika Ljubinoj, baš ispred jednog fast fooda. Pomislih, ah da Očistimo Svrbiju je projekat koji je ipak bio za teritoriju Svrbije, ne i za Beograd. Pokušavši da objasnim gostima kako je sve u redu sa tom hranom, i kako smrad crkotine dolazi iz obližnjih kontejnera, ogromnih buradi koja zagrađuju ulicu na pola, pomislih kako bi možda mogao da ih odvedem i do Skadarlije, tamo je ipak milje sasvim drugačiji. I zaista, ljudi su bili vrlo prijatno iznenađeni atmosferom Skadarske, i prošetavši malo okolo ponudih im da izaberu restoran gde bi mogli da sednemo. Moja prijateljica izabra jednu od kafana u cvetnom aranžmanu, međutim na samom ulazu dočeka nas jedan old school primerak matorog gedže sa pitanjem da li želimo sto za večeru ili za piće. Kako su ljudi već večerali, rekoh za piće samo. Na to dobih hladan tuš - O, pa žao nam je ali ovde je samo za večeru. :))) Pri tom radni dan, Skadarlija poluprazna, 4-5 stolova slobodnih zvrje, gledam ne mogu da verujem.. Moji prijatelji iz Rusije gledaju me zbunjeno i pitaju o čemu se radi. Rekoh samo kratko i sarkastinčno, Sorry folks, no eat no seat. Oni zbunjeno pokazuju na prazne stolove pokušavajući da shvate o čemu se radi, budući da im se baš svideo taj restoran, rekoh I am sorry that is the politic of the reastaurant misleći u sebi, pa da, što bi davali stolove da im zauzimaju ljudi za piće, kad od večere može da se ugrabi više para. Ovo je definitivno jedna sofisticirana verzija seoskog menadžmenta toliko svojstvenog nama, da bi me više od toga začudilo jedino da su nam tražili da im potpišemo da ćemo zaista da jedemo ako sednemo. Jer to bi već značilo da hitamo ka Evropi.
U sledećem restoranu situacija ista. Ako sedneš za sto mora i da jedeš, teo ti to ili ne, će da ješ. Da bih rešio problem poručih nam jednu porciju mešanog mesa, teškom mukom pristavši na to da sve sam pojedem :D
Sedosmo tako, i posle ravno pola sata u kafani sa 15 gostiju pojavi se njegovo veličanstvo konobar. Jelovnici, naravno samo na domaćem srpskom. Pita Svetlana u čemu je razlika između čiste limunade, i mućene. Konobar ćuti, verovatno dečko ne razume ingliš. Ja pogledah i rekoh u šali, razlika je u tome što čista limunada nema pored sebe cenu, dakle nema je u ponudi :))) Aha..ok, dajte nam jedan sladoled. - Nema. Hm.. ok, od kolača? Samo orasnice i palačinke :DDD
Poručismo jelo, i kako je prošlo već sat vremena od porudžbine u polušali upitah konobara da li služe i doručak, budući da su velike šanse da ga dočekamo. On se samo ljubazno nasmeši pravdajući se kako im treba vremena da se zagreje roštilj.
Sedimo tako i ćaskamo o raznim jelima i kuhinjama kad me ljudi upitaše da li ovde u Beogradu postoji restoran Ruske kuhinje. Iskren da budem, znam toliko restorana sa Tajlandskom, Kineskom, Francuskom, Italijanskom, Grčkom, Meksičkom kuhinjom ali nijedan sa Ruskom.. Zašto? Paaa znate, niste nam interesantni, vi volite isto što i mi ... :DD Nisam naravno to rekao, ali sam pomislio. I pomislih kako to ne bi bila nimalo loša ideja otvoriti restoran ruske hrane.. Nešto o čemu sigurno treba razmisliti.
I dok smo jeli i pili i lepo pričali, poručih jednu mineralnu vodu za našu prijateljicu.
Ljudi moji mi to do kraja večeri nismo dobili. Konobar očigledno zaboravio. Pitam se samo, za koje li pare taj lik radi i koliko svom gazdi donese ili odnese para njegova mutavost. A odnosi mu mnogo to je uvek tako sa konobarima bar. Posle me pitajte još neki put zašto ne izlazim nigde.
Bolje biti kod kuće nego na vašarištu.
Коментари
Nikad nisam bila, ali mislim da ima nekih tradicionalnih i jela tipa borshch. Ako su ti gosti tu, odvedi ih u Ruski dom, gde se i taj klub nalazi. Cak i ako nema ruske klope, ima nesto za njih sigurno zanimljivo :)