Ribarske svadje u Narodnom pozoristu
Skoro sam citao jedan tekst u kome covek prica o tome kako je u vojsci imao priliku da se upozna sa tim koliki je procenat ljudi koji su nepismeni, i koliko se sam, osecao neprijatno kada je morao da procita odredjeni tekst tecno, bez sricanja, deljenja teksta na slogove itd.
Jucerasnja poseta pozorisnoj predstavi Ribarske svadje u Narodnom pozoristu me je dovela na vrlo slican zakljucak. Sav radostan sto sam ponovo u pozoristu posle duzeg vremena, bio sam potpuno sokiran i prikovan za stolicu. Glumci su se na sceni izrazavali iskrivljenom hrvatskom ijekavicom, ostrvskog tipa, sa potpuno nepoznatim recima lokalnog karaktera!
Da se razumemo, nisam nacionalista, niti mi smeta hrvatski jezik, ali mi smeta da odem u Srpsko Narodno pozoriste i ne razumem ni jednu jedinu rec predstave! Koja je svrha gledanja predstave ako ne mozes da razumes radnju??
Par scena i dijaloga koji su bili smesni, publika koja je jednako odsecena od predstave kao i ja sam, prska u smeh na neke gegove koje mozemo videti u pozorisnim predstavama za decu, ili americkim serijicama na tv-u, ali to su samo odlomci, delovi jednog velikog nerazumljivog komada. Gledam i ne razumem. U cemu je fora?
Sedim prikovan za stolicu i gledam oko sebe. Publika sedi i gleda pokusavajuci da nesto razume, a pretpostavljam da onaj ko ne razume misli da je to neki stos, pa ne zeleci da ispadne glup misli da to tako i treba. Ja se razmisljam, ladno bi mogli da pricaju i na kineskom nista drugacije ne bi bilo..
Koja je svrha predstave ako ne razumes sta glumci pricaju?? Da je negde to bilo naznaceno, da sam znao sta dolazim da gledam, prethodno upoznat i donekle pripremljen, ovako sam sedeo potpuno zbunjen i pomalo rezigniran.
Gluma, za moj ukus mozda malkice previse tendenciozno, delimicno i neizbalansirano, jer iako je rec o komediji nije rec o predstavi za decu. Nekoliko glumaca je sjajno odigralo svoje uloge, i tom fenonomenalnom glumom zapravo iznelo celu predstavu koja cak ni svojom pricom koliko sam uspeo da je razumem ne ostavlja neki poseban utisak. Zvizdanje pistaljkom na sred scene kao deo koreografije, i pucanje iz vazdusnog pistolja (potpuno suludo, kapisle su sasvim dovoljne) za nekog ko ima problema sa tinitusom ovakve stvari ostavljaju utisak divljastva, stadionskog tipa, u kome se nikako ne vodi racuna o dobrom ukusu vec vise o tome kako da sto vecom drekom i vikom izmamis sto vise aplauza u publici.
Jucerasnja poseta pozorisnoj predstavi Ribarske svadje u Narodnom pozoristu me je dovela na vrlo slican zakljucak. Sav radostan sto sam ponovo u pozoristu posle duzeg vremena, bio sam potpuno sokiran i prikovan za stolicu. Glumci su se na sceni izrazavali iskrivljenom hrvatskom ijekavicom, ostrvskog tipa, sa potpuno nepoznatim recima lokalnog karaktera!
Da se razumemo, nisam nacionalista, niti mi smeta hrvatski jezik, ali mi smeta da odem u Srpsko Narodno pozoriste i ne razumem ni jednu jedinu rec predstave! Koja je svrha gledanja predstave ako ne mozes da razumes radnju??
Par scena i dijaloga koji su bili smesni, publika koja je jednako odsecena od predstave kao i ja sam, prska u smeh na neke gegove koje mozemo videti u pozorisnim predstavama za decu, ili americkim serijicama na tv-u, ali to su samo odlomci, delovi jednog velikog nerazumljivog komada. Gledam i ne razumem. U cemu je fora?
Sedim prikovan za stolicu i gledam oko sebe. Publika sedi i gleda pokusavajuci da nesto razume, a pretpostavljam da onaj ko ne razume misli da je to neki stos, pa ne zeleci da ispadne glup misli da to tako i treba. Ja se razmisljam, ladno bi mogli da pricaju i na kineskom nista drugacije ne bi bilo..
Koja je svrha predstave ako ne razumes sta glumci pricaju?? Da je negde to bilo naznaceno, da sam znao sta dolazim da gledam, prethodno upoznat i donekle pripremljen, ovako sam sedeo potpuno zbunjen i pomalo rezigniran.
Gluma, za moj ukus mozda malkice previse tendenciozno, delimicno i neizbalansirano, jer iako je rec o komediji nije rec o predstavi za decu. Nekoliko glumaca je sjajno odigralo svoje uloge, i tom fenonomenalnom glumom zapravo iznelo celu predstavu koja cak ni svojom pricom koliko sam uspeo da je razumem ne ostavlja neki poseban utisak. Zvizdanje pistaljkom na sred scene kao deo koreografije, i pucanje iz vazdusnog pistolja (potpuno suludo, kapisle su sasvim dovoljne) za nekog ko ima problema sa tinitusom ovakve stvari ostavljaju utisak divljastva, stadionskog tipa, u kome se nikako ne vodi racuna o dobrom ukusu vec vise o tome kako da sto vecom drekom i vikom izmamis sto vise aplauza u publici.
Коментари