Ne prepoznavanje zivota
U toku jedne male diskusijice na um mi je pala jedna tako moguca solucija vezana za zivot u vasioni. Sta ako zapravo mi nismo tako sami u svemiru? Sta ako zapravo na svim planetama postoji zivot, samo mi nismo u stanju da ga prepoznamo ograniceni svojim culima?
Opste je poznato da covek ne moze da identifikuje oko sebe sve pojave, kao sto su ultraljubicasti zraci, gama zracenje, aura, itd a da pri tom one postoje. Sta ako su planete za koje smo ubedjene da su puste zapravo zive samo mi sa svojim culima nismo u mogucnosti da prepoznamo taj zivot? A mozda ni oni nas? Mozda zapravo hodamo jedni kroz druge, kroz razlicite prizme, vremenski uslovljeno odredjene samo po zakonima koji postoje u okvirima datog sveta. Ili su ti zivoti toliko drugaciji da ne mozemo ni da zamislimo njihove relativitete pomocu svoje logike. Da li je moguce da isto tako koliko mi ne mozemo da "vidimo" njih, ni oni ne mogu da vide nas, jer se oslanjaju na svoje poimanje sveta? Mozda smo i mi samo jedna od tih pustara kakvima shvatamo ostale planete koje bujaju od zivota, ali zivota koji je to po svim drugim merilima osim onim nasim..
Коментари
Zasto uvek pretpostavljamo zivot kao ono sto postoji, kao pandan postojecem zivotu..
Zato sto nam nije dato da zamislimo drugacije, ogranicenjem naseg uma koji ne moze da spozna drugaciji vid zivota..drugaciju dimenziju postojanja, kojem su potrebni dokazi ali dokazi koji se mogu osetiti culima kojima se sluzimo..Koja su opet umnogome ogranicena.