Čovečanstvo je žrtva obmane
Ljudi uglavnom misle o meni da sam normalan čovek. Niko se zapravo ni ne pita o tome da li sam normalan ili ne, pošto me shvataju kao normalnog i tako se prema meni i odnose. I vidite u tome leži štos. Ja se samo dobro foliram da sam normalan, a zapravo uopšte to nisam. Toliko sam se izveštio u tome da sam ubedio sve ljude sa kojima se upoznajem i sve koje znam. Ne zato da bi ih prevario već zato što moram da budem normalan da bih opštio sa njima, moram da poštujem sva ta pravila i da im se povinujem iako mi to ne prija. Šta više, u tom svom ludilu otišao sam i korak dalje, ubedio sam i sam sebe da sam normalan. A zapravo nisam, uopšte nisam. Vi ste svi žrtve moje obmane. Ja sam vas sve prevario u želji da ostavim utisak normalnosti. Problem je u tome samo što sam vremenom i sam poverovao u to. I sada više ne znam da li sam normalan zato što sam sebe u to ubedio ili zato što vi tako mislite. Tu negde mislim da leži i granica između normalnosti i ludila. Možda je i vas neko toliko obman...