Neki drugi život
Nas par ljudi, nepoznatih uglavnom sedimo i pricamo cekajuci. Gledam par ljudi u vojnim uniformama koji stoje i komentarisem kako su te uniforme zastarele i ne koriste se vise. Oko nas su sve oficiri i činovi, ocekuje se da stigne glavni deo komande. Ustajemo kad god ko prodje kao u vojsci. Po svemu bi se reklo da je to vojska. Tu negde osecam i prisuatvo pokojnog tece koji s e ne pojavljuje ali shvatam da je u uniformi u tom delu gde sedimo. Shvatam da cekamo nesto. Nas 4-5 sedi u sobi dok ljudi dolaze da se oproste sa nama. Gledam coveka preko puta mene kome je dosla porodica, dva njegova klinca se igraju okolo i skoro da ne zaplacem govorim mu kako mi je zao sto ce umreti, zao mi je njega iako smo svi osudjeni na smrt. Polako polazimo prema jednom grebenu sa nekim klupicama gde bi trebalo da sacekamo pogubljenje. U trenutku krecem do toaleta i kazem drustvu nesto kao budite tu nemojte da mi odete onako nesvesno, a oni uzvracaju u polusali ironicno kao pa gde bi smo i mogli? Ja se na...