Jedan sekund koji život znači
Primetio sam da mnogi ljudi panično reaguju u kriznim situacijama. Tu mislim pre svega na one situacije u kojima delići sekundi odlučuju. Na taj način se gubi ponekad jedina šansa da se nešto uradi. Panika je najgori ljudski neprijatelj. Ona potpuno sludi čoveka, blokira ga i onemogući ga da trezveno potraži rešenje, iz straha da neće uspeti da se izbori sa problemom. Tako u osnovi panike imamo zapravo strah od rešavanja problema, od sposobnosti da rešimo problem, i samim tim nesigurnost u sebe i sopstvene potencijale. Zato je bitno kako se nosimo sa tim situacijama koje od nas očekuju momentalne reakcije. Veoma veliku stvar zauzima svest o tome da uvek, u svakoj situaciji koliko god bila opasna, imamo jedan sekund vremena da reagujemo. Jedan sekund koji nam može spasiti život, jedan sekund koji nekome može dati šansu da izvuče živu glavu. Neki će reći pa to je samo sekund, to je ništa, ali naprotiv, to je sekund u kojem ćemo zadržati dah ako se gušimo i time sprečiti da udahnemo još ...